Nesvakidašnji prizor pred Puračićem: Dvoje djece u kavezu za stoku!


Tuzlaci su napravili fotografiju vozila.

– Pozvali smo policiju u Tuzli i prijavili šta smo vidjeli. Nažalost traktor nije imao registraciju, ali rekli su nam da će sve učiniti da se otkrije ko prevozi djecu u kavezu – rekao je Srđan Janjić za Faktor.

Oni apeluju da svi fotografiju podijele na društvenim mrežama da bi se lakše otkrio vozač i tako olakšao posao policiji.

Puračićki vašar

Slobodno se može konstatovati da je od prvih godina dolaska Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. – 1879. godine vašar zvanično i dobio ovo ime. Tursko obilježje vašara postojalo je i prije Austrougarske. Otvaranjem pijace 1824. godine, tadašnja vlast je ubrzo uvidjela njen običaj, pa se neko sjetio, već prve godine, da na godišnjicu, sredinom oktobra 1825. godine, organizuje godišnje dane pijace, u znak sjećanja kada je Puračić posjetio Husein-kapetan Gradaščević, radi svečanog otvaranja pijace. Od te godine pa sve do danas, nastavljeno je sa organiziranjem godišnjih dana pijace. Te finalne pijace su se iz godine u godinu obogaćivale novom robom i načinom trgovine, pa su odmah ličile na vašar, ali se nisu zvale vašar.


U vašarskom obilježju i finalnim pijacama učestvovali karavani koji su donosili svilu, kadifu, nakite i raznorazne mirođije, da bi za tu prodatu robu na puračićkoj pijaci kupovali so u Tuzli. Takvi karavani su u velikom broju dolazili iz Carigrada u dane godišnjih pijaca u Puračiću da bi se do zime mogli vratiti nazad kući.

Pošto je ovaj kraj, uglavnom, bio poljoprivredni, Puračić je kao trgovački centar važio za mjesto gdje se sve moglo dobro prodati i kupiti što bi carigradski karavani dovlačili.

Tako je bilo sve do dolaska Austrougarske i vašara na njihov način. Pričali su ljudi, koji su zapamtili čudesa prvog vašara u Puračiću za vrijeme Austrougarske da je prvi dan bio petak.


Najbolja reklama za prvi dan vašara bila je na pijaci, preko telala koji je promukao vičući, da će prvi dan vašara u Puračiću biti nakon klanjanja džume-namaza u džamiji.

I tako je vašar u Puračiću počeo nakon džume, na istom mjestu gdje je bila pijaca, u samom centru i u neposrednoj blizini džamije. Starosjedioci kažu, da su ti prvi vašari, u vrijeme Austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, bili mnogo bolji nego ovi u skorije vrijeme.


Vašar je u Puračiću trajao uvijek tri dana, i to 12, 13. i 14. oktobra, svake godine, i nikad mu se tradicija nije prekidala sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Vašar se u Puračiću održavao čak i za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Vašar je za ljude sa Puračićkog kraja oduvjiek bio veoma važan, jer što nisu mogli nigdje na pijacama prodati ili kupiti, mogli su na vašaru u Puračiću. Po vašaru se čak i vrijeme odbrojavalo, na primjer tri sedmice prije vašara, ili sedam sedmica nakon vašara. Ljudi su tako pamtili važne datume.

Tradiciju vašara u Puračiću su prihvatili kao svoju svetinju sve koji žive u neposrednoj blizini i široj regiji. Iz tih razloga, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u dane vašara rat je mirovao, jer su svi dolazili na vašar u Puračić. Nakon završetka zadnjeg rata tradicija vašera je nastavljena.