Za samo 3 mjeseca: Od psa sa deponije do divne, snježne ljepotice


Prije tri mjeseca Mili je iznemogla i bolesna spavala na gomili đubreta. Danas je ona prelijep, sniježno bijeli haski kojeg bi udomilo mnogo ljudi. Osim što je ljepotica, Mili je i pravi terapeut drugim psima koji su spašeni pošto su pretrpjeli zlostavljanje, mučenje ili teške bolesti. Pročitajte kako je Mili pošlo za “šapom” da od polu-živog psa postane pas koji osvaja milione srca širom svijeta!

Eldad Hagar bio je očajan kada je saznao da na deponiji van Los Anđelesa živi jako bolestan pas i odmah je krenuo da mu pomogne. Mili, kako je ova ženka haskija kasnije nazvana, je bila toliko slaba da, kada joj je Eldad prišao, iako je bila uplašena, nije pokušala ni da pobjegne!

-Kada sam stigao na deponiju nisam mogao da vjerujem svojim očima! U prvi mah izgledalo je kao da je cjelokupno mjesto pogođeno cunamijem. Mili je nijemo ležala na smeću, ostavljena da tu umre… – rekao je Eldad, inače volonter jednog od najvećih svjetskih udruženja za zaštitu životinja “Hope for Paws”(eng. Nada za šape).

-Čovjek nas je nazvao i rekao da na deponiji već nekoliko mjeseci živi pas, koga je vjerovatno neko napustio i donio na deponiju da tu ugine.
Eldad je znao da će kada stigne na deponiju zateći užasan prizor, i dobro se za to pripremio. Ali, nije mogao ni da sanja da je situacija u kojoj se Mili tada nalazila bila toliko strašna!
-Ona je definitivno jedan od mojih “najgorih slučajeva” od kada se bavim spasavanjem životinja!

Mili je bila gladna, bolesna i trpjela je ogromne bolove… Njeno tijelo je bilo toliko slabo da je mogla samo glavu da pomera. Eldad joj je ponudio malo hrane, a ona je jedva primakla glavu do njegove ruke.
Napušteni psi koje spasioci pronađu uglavnom su zlostavljani ili su dugo vremena proveli sami u mukama. To ih je naučilo da sa ljudima budu oprezni, pa je spasiocima teško da im se približe.
-Proveo sam sat vremena samo sjedeći pored Mili i pokušavajuću da pridobijem njeno poverenje. Ukoliko pokažete saosećanje i pas shvati da želite da mu pomognete lakše ćete ga osloboditi i on će vam vjerovati.
Poslije nekog vremena pokušao je da joj stavi povodac. Inače, Eldad prilikom spasavanja uvijek nosi svoj „srećni povodac“ jer, kako kaže vjeruje da mu baš on donosi sreću.

Mili je bila uplašena i u početku se opirala, odbijajući da napusti deponiju, jedino mjesto koje smatra domom. Nakon malo ubjeđivanja, ipak je pristala i zajedno sa Eldadom došetala do njegovog automobila.
Strpljivo i nijemo je ležala na sjedištu, kao da se pomirila sa svojom sudbinom. Nije ni sanjala da se tog trenutka okreće nova stranica u njenom životu!

Eldad i Mili su stigli u veterinarsku ambulantu. Neuhranjenost, šuga, paraziti, bakterijska infekcija bile su samo neke od Milinih dijagnoza. Okupana je medicinskim preparatima i očišćene su joj mnogobrojne rane na tijelu.

Iznenađujuće, ali već trećeg dana Mili je Eldadu udijelila poljubac zahvalnosti!
Dvije nedelje kasnije upoznala je Frenkija, malenog psa koji je spasen iz kanalizacione cijevi u kojoj je živio.

Dva psa plašila su se svega što se oko njih kretalo, osim jedan od drugog!
Mili je uplašenog Frenkija uzela pod svoju zaštitu i često ga mazila šapom. Grlili su se, njušili, lizali i vremenom jedan drugom pomogli da prebrode svoje traume.
Mili i Frenki su sve vrijeme zajedno, i izgleda da je to jedini način da oboje budu srećni. Zato volonteri i pokušavaju da ih udome zajedno…

Iz ove priče može se izvući mnogo pouka, ali je ipak najvrijednija ona da nikada, ali baš nikada, ne treba odustajati!

Piše: www.zivotinje.rs