PRIČA O GRČKOJ: Najbolja za odmor unatoč krizi, njemačkim tabloidima i hrvatskim medijima

Grčka je unatoč svemu što joj se događa, s Ciprasom ili bez njega i dalje najbolje mjesto za odmor na Mediteranu. Da, da, definitivno bolje i od Jadrana

Taman kada je izgledalo da je drama oko grčke krize gotova, odnosno preciznije, odgođena do daljnjega, premijer Aleksis Cipras je suočen s pobunom u stranci i prezirom vlastitih izigranih birača odstupio i zakazao nove izbore već za rujan. Cipras se na provjeru vlastite popularnosti odlučio nakon što je u Angela_Merkel_Wolfgang_Schäuble_Tobias_Koch_2pregovorima podvio rep i popustio njemačkom ultimatumu, ignorirao volju vlastitog naroda kojega je sam pozvao da na referendumu odbije brutalni njemački pritisak i rigidne mjere štednje te pristao uvesti Grčku u 100 godina odricanja i siromaštva. Parlament je na koncu izglasao skidanje gaća u zamjenu za treći paket pomoći, a Nijemci su odmah zgrabili turističke zračne luke na grčkim otocima i pokazali kako će stvari teći dalje i o čemu se tu zapravo sve vrijeme radi.

Zdušno u ovoj priči navijam za Grke. Ne za prevrtljivog Ciprasa, nekompetentnu Sirizu ili bilo koju od grčkih još gorih političkih opcija, nego obične Grke, beskrajno topao, prijateljski nastrojen i šarmantan narod u čijem gostoprimstvu uživam svakoga ljeta već 15 – ak godina, koliko redovito obilazim fantastične egejske i jonske otoke. Navijam za one Grke koji znaju uživati u životu, a kojima dio najnadrkanijih Europljana ljubomorno predbacuje da su neradnici koji su živjeli debelo preko svojih mogućnosti. Sigurno nisu svi, možda neki i jesu, ali barem su u tome znali uživati, a taj dar nije urođen svakom.
Prateći grčku ekonomsku dramu koju je podebljala i ova nova izbjeglička, u kojoj su Grci prepušteni sami sebi i gdje im Njemačka neće prisvojiti sve te Sirijce, Kurde i Iračane kao što im je maznula aerodrome, sjetio sam se jedne slične situacije.Uz to, neovisno o principjelnim simpatijama za slabijeg, kada su na drugoj strani Schäuble, Merkelica, Draghi i ostatak te bezlične, bezdušne i sterilne političke, birokratske i bankarske ekipe izbor je stvarno lagan. U krajnjoj liniji, znam da bi se bez problema mogao uz meze zapiti s Varufakisom i da mi uopće ne bi bilo dosadno. SaSchäubleom? Budite ozbiljni, ni Schäuble ne bi pio sa Schäubleom…

Nema tome tako dugo, bilo je to prije tek desetak godina, kada jeEuropsku uniju, ali i čitav svijet potresala kriza u kojoj je baš kao i sada s ovom aktualnom grčkom, jednu od glavnih uloga igralaNjemačka. U sklopu neke od akcija vraćanja životinja u staništa iz kojih ih je čovjek istrijebio, Slovenija je Italiji darovala nekoliko medvjeda koji su pušteni u divljinu Dolomita. Akcija je popraćena euforično, svi su bili sretni što je priroda bogatija za vrstu koja tamo i pripada, i što je Europa još jednom pokazala koliko je napredna, civilizirana i spremna činiti dobro ljudima i životinjama.

Sretni su, barem se tako činilo, bili i medvjedi, a jedan je tako veselo krenuo na put uvjeren da je riječ o uniji bez granica i da je šuma – šuma, a ljudi – ljudi, pa kad ga vole u Sloveniji i Italiji što ne bi i drugdje. Bruno, kako su ga nazvali mediji, prešao je najprije iz Italije u Austriju pa lagano, klipete, klapete, s noge na nogu, istraživao tirolske šume i planine, a putem bi, razumljivo, i ogladnio, pa kako nije uvijek na raspolaganju bilo divljači pojeo bi tu i tamo kakvu ovcu.
Uglavnom, unatoč vapajima ljubitelja životinja iz čitavog svijeta, pa i same Njemačke, da je medvjed takav kakav je, jebiga, životinja je to, zvijer dapače, da ne razumije najbolje što, kada i gdje smije jesti, a što ne, i da treba naći neki pristojan način kako ga maknuti od naselja i domaćih životinja, Bavarci su Brunu bez milosti ubili i hvala, doviđenja, pa ti medvjede navrati opet kad si tako rastrošan da bacaš hranu i trošiš uludo resurse. Legendarna je postala izjava jedne od vodećih njemačkih aktivistica za prava životinja koja je tada osudila ubojstvo Brune doslovno ovim riječima: – Pa dobro, zar mi Nijemci moramo baš svaku krizu i problem riješiti tako da nekoga ubijemo?Seljaci su malo njurgali, nije im toBruno_JJ1_Glas bilo baš jako drago, ali uglavnom su imali razumijevanja za gladnog medvjeda. Stvari su se, međutim, ozbiljno zakomplicirale kada je Bruno, ništa ne sluteći, ušao uNjemačku, i to kao prvi medvjed nakon 170 godina, pa istražujući bavarske šume nastavio s prehrambenim navikama koje su uključivale i domaće životinje. Ponekad bi, optuživali su ga Nijemci, ubio kakvu ovcu iz čistog sporta i obijesti, i ne bi je čak ni pojeo. E, tu se već digla strašna vika i galama, narušen je red i poredak, loše se gospodarilo s resursima, a znamo da u tim krajevima opraštaju štošta, ali red, poredak i štedljivost im ne dirajte.

Njemačka koja je imala vodeću ulogu u grčkoj krizi nije, naravno, odoljela cipelariti i maksimalno ponižavati već polumrtve Grke koje čeka vječno siromaštvo na veselje i sreću kreditora, njemačkih tabloida, ali i bezumnijeg dijela hrvatske javnosti koji je na rijetko degutantan način uživao u grčkim mukama. Prezaduženi Grci dobili su novu posudbu tek da bi vratili stari dug, oprošteno im nije ništa, premda oprost dijela duga sada zagovara i MMF, standard će im se srozati na razinu indijskog, a od svog tog novca vidjet će vrlo malo. Kao uostalom i do sada. U dva navrata u kojima je Europska unija, čitaj Njemačka, „spašavala“ Grke od bankrota, a zapravo je novcem svojih poreznih obveznika sanirala i spašavala ugrožene njemačke i francuske banke, od oko 230 milijardi eura koje su joj tobože bili namijenjeni, Grčka je vidjela tek 27 milijardi za potrebe funkcioniranja države.