Samojed


Izvorno uzgajani za lov, vuču sanki, skupljanje irvasa, Samojedi su se pokazali kao vjerni pratioci narodima sjeverozapadnog Sibira. Još neka njhova zaduženja su bila praćenje i grijanje vlasnika u toku noći. Samojedi mogu biti ponekad tvrdoglavi, ali prije svega ostaju druželjubivi, nježni i posvećeni porodici. DNK analizom utvrđeno je da samojed spada u četrnaest najstarijih rasa pasa na svijetu.

Veseli su psi, lijepe naravi sa pozitivnim stavom prema životu i ljudima sa kojima žive. Najsretniji su kada su okruženi porodicom. Nisu dobri psi čuvari, jer odmah prihvataju strance.

Još jedna od njihovih važnih osobina, pored karakterističnog osmijeha, jeste debelo bijelo krzno. U zimskim mjesecima može biti toliko debelo, da se koža uopće ne može vidjeti. Negativna strana ovog prelijepog krzna je linjanje u proljeće.

Budući da su veoma živahni, potrebno je pronaći im zanimaciju,jer će u suprotnom kopati po dvorištu, smeću, preskakati ogradu i slično. Imaju veliki nagon za lovom, te će im biti teško oduprijeti se proganjanju vjeverica, zečeva, pa i mački. Čak i dobro treniranim samojedima ne može se vjerovati kada nisu na uzici. Neophodna je strpljiva dresura, sa mnogo ljubavi, jer ne podnose oštre metode dresiranja.

Visina mužjaka u grebenu je od 54 do 60 cm, a ženke od 50 do 56 cm. Prihvatljiva težina za ženke je od 17-25 kg, a za mužjake 20-32,5 kg.